Dijabetologija

Je nauka o šećernoj bolesti, posljedicama nastalim radi komplikacije šećerne bolesti. Dijabetes mellitus (šećerna bolest) – nastaje zbog smanjenog ili potpunog gubitka Beta stanica gusterače što dovodi do značajnog smanjenja ili prestanka lučenja inzulina, te do porasta glukoze u krvi. Normalna vrijednost glukoze u krvi je 4.6 do 6.2 mmol / L. Početni simptomi su pojačano žeđanje, pojačano mokrenje i izraženija želja za hranom, međutim simptomi mogu biti i asimptomatski, pa se povišen šećer u krvi otkiva slučajnim nalazom. Važno je započeti pravovremeno liječenje šećerne bolesti sa edukacijom (načina ponašanja, tjelovježbi i prehrane u određenim kalorijskim vrijednostima) ili ev. lijekovima s ciljem odgađanja ili spriječavanja kobnih komplikacija šećerne bolesti među kojima su najučestalije na očima (retinopatija), bolesti perifernih živaca (neuropatija), bolesti bubrežnog sustava (nefropatija), crijevnih (gastroenteropatije) i druge. Najučestaliji je tip II šećerne bolesti, koji je povezan sa genetikom i svakodnevnim stilom života, neregularnom i nezdravom prehranom.


Uz diabetes tip II je kod dijagnoze uglavnom već postojana hipertenzija, pretilost, inzulinska rezistencija, povećane masnoće u krvi što je zajednički naziv za metabolički sindrom, koji dovodi do ubrzanih kompliklacija šećerne bolesti i bolesti krvnožilnog sustava, te smanjenje životnog vijeka. Dijabetes tipa 1: najčešće se javlja kod mladih ljudi i zahtijeva doživotno liječenje inzulinom, a nepravilno liječenje sa oscilacijama šećera u krvi može dovesti do ubrzanih komplikacija šećerne bolesti, a često i neželjenih hipoglikemija, stoga osobe sa šećernom bolesti trebaju biti educirani sa simptomima hipoglikemije i pravilnim i pravovremenim liječenjem. Kod osoba koje imaju tip II šećernu bolest može se kombinirati terapija sa inzulnom i lijekovima ukoliko je to potrebno, ali većinom je dovoljno uz edukaciju i pridržavanje uputa o dijeti, terapija lijekovima.


Danas je značajno spomenuti inzulinsku rezistenciju (smanjena osjetljivost stanica, tkiva i mišića na inzulin i smanjenog unosa glukoze u stanicu), što je vjerovatno usko povezano i sa oksidativnim stresom, a time i oštećenjem endotela krvnih žila i sl. Ista je često povezana sa pretilošću, metaboličkim sindromom, policističnim janicima a vj. i nizom drugih metaboličkih oboljenja. Postoje brojni lijekovi za liječenje tip 2 šećerne bolesti, među kojima su i neki značajni za navedenu inzulinsku rezistenciju. Pravilnim liječenjem se postiže optimalan učinak i smanjenje rizika od kroničnih komplikacija.


Trebate li više informacija? Kontaktirajte nas!

+385 91 36 20 952